Objavljeno

JA NISAM DIJETE LJUBAVI

Dragi prijatelji!Nisam mogao da odolim, a da Vam ne pustim jednupredivnu pjesmu, koju je napisala pjesnikinja IVKA ROSANDIĆ, prijateljica moje prijateljice takođerpjesnikinje IVANKE JULARIĆ.Ova pjesma nije samo plod naše pjesničke mašte,nažalost mnogi će u njoj prepoznati i tračak istine.O Bože moj, nije moje da se miješam u tvoje stvaranje,znam da nisam dostojan niti da izgovorim ime Tvoje,ali svejedno zašto se dijete rodilo ako je samo BOL njegovo ime.Znam Oče naš, tako se Tebi svidjelo,jer ti si jedini Otac, a mi zemaljski očevi samo sjene Tvoje.Zato Te molim Gospodine budi joj otac i majka da ne posustane.

NISAM DIJETE LJUBAV

Iautor Ivka Rosandic

Ja nisam dijete ljubavi,

već izdajica roda svog.

Mnogi me nisu željeli,

a da se rodim,htio je Bog.

Cijelog života mogata

će me spoznaja boljeti.

Majka je moja otišla,

nije me mogla voljeti.

Kad čujem riječ “otac”

sva drhtim,jer se bojim.

Da li se sjeća svog grijeha,

da li sluti da postojim?

Reci mi bože tko sam

da li netko poznaje mene?

Na koga ja to imamriđe

kose i oči zelene?

Ja nisam dijete ljubavi,

dijete sam zločina i rata.

Majka je bila žrtva,

a veliki zločinac tata.

Objavljeno

VRTLOG ŽIVOTA

Nemam više suza, nemam više slave

nemam više ništa, što mi život znači,

ostao sam prazan kao šuplja tikva

pustih se niz vodu da me nose vali.

Uzrujale misli ostale su same

i vjetar što puše ničemu ne služi,

jer lišće je odavno napustilo grane

uzalud se trudi da mi vrati misli.

Tišina je prazna uzalud se trudi

svi ti davni zvuci postali su tiši,

tražio sam mir u dalekoj luci

našao sam nemir koji dušu muči.

Polako se gasi smisao života

umoran od puta koji dugo traje,

čekanje je čežnja koja nadu budi

da će biti bolje ako kraće traje.

Litice su strme zato moraš pazit

gdje možeš da staneš u hodu života,

jedna mala greška u ponor te baci

i nosi te rijeka preko svakog plota.

Nebo je daleko kad sa zemlje gledaš

još su dalje misli koje tebi vode,

odlaze od mene kao nabujala rijeka

al nikada nazad da se tvojim spoje.

Tiho kuca vrijeme i nikud se ne žuri

a moje se misli u kazaljke splele,

htio bi se otet tom vrtlogu života

da mi stane vrijeme da razmislim bolje.

Snijeg polako pada i bijele se staze

ničeg više nema gdje je prije bilo,

odoh i ja vani da probijem staze

da počnem iz početaka, kao da  prije ništa  nije bilo.  

            

                                                                                                             29.10.2018.  Zagreb  

Objavljeno

STARAC

-Od samoga rođenja čovjeku se negdje žuri.Tek kada ostari shvati da je prerano stigaodo mjesta sa kojega povratka nema.Dok je mlad žuri, kada ostari čeka.Svaka generacija iste greške ponavlja,kada će već jednom mladi naučiti ne ponavljati greške starih.Možda nekada, prije nikada.