TUĐINA

  TUĐINA
 

        

Tišina i tmina u predvečerje umara
samo poneki starac  ulicom tumara,
teška je moja sudbina, jer stranac sam majko kod tuđina.
 
Ta hladna kuća me ubija
jer  puna je nekog nemira, nit  krevet mi nije utjeha
dok misli mi lete posvuda.
 
Kruh im je čudnog okusa nije kao naša pogača,
cvijeće  nema mirisa
kao s naših livada.

Tijelo mi  prožima vrućina
dok čekam zore  svitanja,
teška je ova nedjelja 
daleko od doma mojega.
 
Samo je jedna domovina
pod zlatnim sucem rasuta,
vjetar joj krošnje povija
dok mati vrata otvara.
 
Stranac sam majko posvuda
čudno me gleda svjetina,
kao da nešto ne štima
dok duša mi izgara Hrvatska.
 
Znam,  daleko je obala
gdje more hridi razbija,
ali šumi u mojim grudima
gdje god se voda razlijeva.
 

Kamo  me nosi  ta sudbina

jesam li samac  sam  dovijeka,

kroz kosti mi vjetar zavija

tuđina me majko ubija.                                               

Kolovoz. 2015 Holtzkurchen 

SLOBODA

SLOBODA

                             

Ti cijeno neprocjenjiva

mnoge si u grob odvela,

hrabrost  je to velika

život dati za drugoga.

Šutnja je zavjet mnogima

nemaju drugog izbora,

kriju istinu pred drugima

jer cijena je njena visoka.

Svi čeznu za tvojim dobrima

ali nisi svima dostupna,

jednima, zbog njihove slabosti,

drugima, zbog njihovih opačina.

Puna te usta posvuda

pričaju da si čarobna,

u srcu si svakog čovjeka

od kada ga majka rodila.

Pognute glave posvuda

sve sluge svijeta ovoga,

do pola ih posula prašina

usne im suhe od očaja.

Sami su krivi zbog toga

lijenost je zamka velika,

u nju se djeca zaplela

sada nemaju puta svojega.

Staza im postala prtina

jer žive život poprijeka,

hodaju po krugu bezdana

iz kojega nema izlaska.

Život im postade tamnica

nešto zbog grijeha njihova,

djelom zbog samih djedova

prokletstvo je njihova baština.

Ti cjeno neprocjenjiva

što dušu moju razaraš,

dužan ću biti dovijeka                                                                                                                                          

za tračak mira i odmora.

Čežnja me danima proganja

šutim kao nijema spodoba,

šutim jer nemam izbora

prijeti mi srdžba velika.

Da sam, sam kao nekada

da su mi djeca  slobodna,

da mogu pjevati  s pticama

sloboda bi bila moguća.

Ovako živim kao rob sjećanja

za svaku riječ kazna je velika,

kaznit će svakoga čovjeka

što u mojoj blizini prebiva.

Živim život bez pola muke

jedem kruh iz tuđe ruke,

jer nisam radio sa svojima

mislio sam da nije potreba.

Ti cjeno neprocjenjiva

da mogu vratiti zore svitanja,

radio bih bez trunke odmora

da noću tebe dočekam.

Pjesma posvećena svim braniteljima koji su se za slobodu borili,slobodu izborili, na kraju je prodali za Judine škude, pa sada šute!08.07.2018. Zagreb, Lanište, dan nakon povratka iz Hercegovine. Jozo Krajinović