SAM SA GRADOM PRIČAM

Prije 30 godina reče mi mama:“Sine nemoj voziti
kroz grad, nećeš moći proći, upasti ćeš u gužvu.“

Nekada je naš mali grad bio nalik na jeden veliki trg,
prepun djevojaka i momaka, staraca i djece.

Ove godine u kolovozu mjesecu, u neko doba
šećem sam, pustim ulicama grada i pričam sam sa sobom.

Ne mogu se sjetiti da je netko spominjao neku katastrofu,
nisam nigdje niti čuo niti pročitao, a ljudi nema.

U susret mi priđe stariji gospodin pa se drznem da ga pitam.
Djede, zašto su ulice prazne kao poslije neke epidemije?

E moj sinko, naišao je virus. Prije rata su ga držali u
epruvetama, a nakon rata im je pobjegao, pa je nastala
epidemija. Napada Hrvate slabijeg imuniteta, a posebno
one anemične. U centru je karantena, oni najbolesniji
su se zatvorili unutra i ne izlaze van. Mnogi su pobjegli
zbog virusa, a oni što su ostali donose hranu najbolesnijima
što žive u karanteni.

To je doista opaka bolest, što kažu doktori, ima li lijeka?
Upitah ga na kraju.

Slabo sinko moj, da ti pravo kažem.
Doktor kaže da su imuni samo oni tvrde kože i runjave duše.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *