Pjesme za dušu
Draga djeco danas je prvi dan škole,
i ne budite tužni zbog toga.
Jednog dana kada ostarite,
ostat će u vama samo uspomene.
Najljepše uspomene bit će iz škole.
Svi ti prijatelji, prve simpatije, prve ljubavi,
sve drugo život zaboravi.
I baš zato, bitno je s kim se družite
jer tko vas kući prati, taj vas sigurno voli.
Prije 30 godina reče mi mama:“Sine nemoj voziti
kroz grad, nećeš moći proći, upasti ćeš u gužvu.“
Nekada je naš mali grad bio nalik na jeden veliki trg,
prepun djevojaka i momaka, staraca i djece.
Ove godine u kolovozu mjesecu, u neko doba
šećem sam, pustim ulicama grada i pričam sam sa sobom.
Ne mogu se sjetiti da je netko spominjao neku katastrofu,
nisam nigdje niti čuo niti pročitao, a ljudi nema.
U susret mi priđe stariji gospodin pa se drznem da ga pitam.
Djede, zašto su ulice prazne kao poslije neke epidemije?
E moj sinko, naišao je virus. Prije rata su ga držali u
epruvetama, a nakon rata im je pobjegao, pa je nastala
epidemija. Napada Hrvate slabijeg imuniteta, a posebno
one anemične. U centru je karantena, oni najbolesniji
su se zatvorili unutra i ne izlaze van. Mnogi su pobjegli
zbog virusa, a oni što su ostali donose hranu najbolesnijima
što žive u karanteni.
To je doista opaka bolest, što kažu doktori, ima li lijeka?
Upitah ga na kraju.
Slabo sinko moj, da ti pravo kažem.
Doktor kaže da su imuni samo oni tvrde kože i runjave duše.
Isus pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: “Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Lk 21,1-4
Zaista ne nađoh bolji uvod za moju pjesmu pod naslovom “Udovica”.
Sreo sam mnoge rastavljene žene koje su se javno hvale da im je bolje što su same, ali ne sretoh niti jednu udovicu koja mi to reče.
To hrabro biće koje mijenja i tatu i mamu, nosi dva križa umjesto jednoga i zaslužuje poštovanje, još od vremena prije Krista pa sve do danas.
Dok sam bio malo dijete, sve su bake oko mene bile udovice, sve su nosile crnu odjeću i sve su me voljele. Danas mi je žao, što tada nisam znao, da su one nosile teret i križ cijele nacije. Muževe oplakivale i djecu odgajale.
Danas im sa zakašnjenjem kažem HVALA.
HVALA I NJIMA TADA I OVIMA SADA!!!
Iz zbirke pjesama “Pjesme za dušu”
na 120 stranici knjige.
Ne isplati se glumiti, ni sebi ni drugima.
Samo pustite da vas netko zavoli, onakvog kakav
doista jeste i sve ste probleme riješili u životu.
Mnoge su htjele dio mene
samo je jedna htjela sve.
Jesenje kiše mnogima turobne, dosadne
mračne i depresivne.
Pjesnici su im zahvalni, skoro pa ih ih vole
jer donose obilje inspiracije.
Bježeći od stvarnosti, sakriju se u dubinu diše,
na neko divno i čarobno mjesto i tamo sanjaju.
Na natječaju za pjesmu godine u 2019 u HKD Sv. Jeronima
druga (i treću) nagradu ravnopravno dijele:
„Oprosti mi jer znam”, Paško Melvan, Zagreb,
i „Dva su svita”, Jozo Krajinović, Zagreb
Ja nisam izmislio toplu vodu niti ova dva različita svijeta,
oni oduvijek postoje, ali zbog liberalizma današnjice, gdje se pod pojmom slobode kriju svi grijesi ovoga svijeta, smatram da nije pošteno da se jedna UZORITA uda za budalu ovog svita.
DVA SU SVITA
Dva se svijeta gledaju
sa suprotnih strana,
dva su svijeta ispod jednog
neba sa zvijezdama.
Djeca nam se igraju
skupa dok su sama,
kad odrastu shvatit će
razliku u nama.
Dva se svijeta spotiču
istim ulicama,
dva su svijeta različita
al se jedan od njih pita.
Jedni slave prazne glave
drugi znaju one prave,
jedni vole tuđe dvore
drugi vole samo svoje.
Dva su svita različita
od davnina uzorita,
zato gledaj ko te pita
skim ćeš poći na kraj svita.
22.08.2019 Zagreb Jozo Krajinović
Još jedna moja pjesma koja će zbog ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazimo biti objavljena prije nego li izađe u novoj zbirci pjesama.
Svi narodi nekako dočekaju proljeće samo mom
narodu uvijek zima, ooo Bože da li te još ima.
U donjem djelu teksta je kratki tumač pojedinih riječi u pjesmi.
PEPEO- sve što ostane kad vatra utihne.
NA PIJESKU KLEČIM- težak oblik pokore i molitve.
VJETAR- nevidljiva prirodna sila, ne znamo otkud dolazi i kuda ide, samo vidimo posljedice. U duhovnom prenesenom značenju također nepoznata sila koja nanosi bol društvu u cjelini, znamo da postoji ali se nismo još naučili boriti protiv nje.
ZIMA- Dio godine kad priroda spava dok ne grane proljeće, za jedan narod vrijeme tuge i očaja, vrijeme terora i prognanstva, vrijeme iščekivanja da dođe proljeće koje simbolizira slobodu i napredak društva.
SLAMA- stabljika niskog rasta kojoj su odrezali korijen i otrgnuli glavu te se kao takva smatra bezvrijednom,pa se baca domaćim životinjama pod noge. U duhovnom smislu simbolizira čovjeka koji nema svoje korijenje i nije sposoban misli svojom glavom.
Da mi je ovu pamet a njegove godine još i danas
zvoni u mojim ušima slogan naše pučke poštapalice.
Ja mislim baš obrnuto, puno toga bi mi odrasli mogli
naučiti od djece samo nas sramota priznati.
Prolaze jeseni, dolaze nova proljeća sve se periodično mijenja, ostaje samo miris kestena, koji me prati već pola moga stojeća.
E moj Radiću, Hrvati te često spominju
ali slabo razume. Nakon 100 godina
naučili su tko su guske, samo da još
nauče, što je magla !!!