TUĐINA
Tišina i tmina u predvečerje umara
samo poneki starac ulicom tumara,
teška je moja sudbina, jer stranac sam majko kod tuđina.
Ta hladna kuća me ubija
jer puna je nekog nemira, nit krevet mi nije utjeha
dok misli mi lete posvuda.
Kruh im je čudnog okusa nije kao naša pogača,
cvijeće nema mirisa
kao s naših livada.
Tijelo mi prožima vrućina
dok čekam zore svitanja,
teška je ova nedjelja
daleko od doma mojega.
Samo je jedna domovina
pod zlatnim sucem rasuta,
vjetar joj krošnje povija
dok mati vrata otvara.
Stranac sam majko posvuda
čudno me gleda svjetina,
kao da nešto ne štima
dok duša mi izgara Hrvatska.
Znam, daleko je obala
gdje more hridi razbija,
ali šumi u mojim grudima
gdje god se voda razlijeva.
Kamo me nosi ta sudbina
jesam li samac sam dovijeka,
kroz kosti mi vjetar zavija
tuđina me majko ubija.
Kolovoz. 2015 Holtzkurchen
